MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Agroekologija

Agroekologija, Program RR, Savjet

Zaštita leptira unutar M10 Programa ruralnog razvoja

Navedenom operacijom se prilagođenim načinima košnje na prostorima kontinentalne i brdske Hrvatske te Istre nastoje se očuvati četiri vrste ugroženih i strogo zaštićenih dnevnih leptira iz roda Phengaris: Veliki livadni plavac (Phengaris teleuis), Zagasiti livadni plavac (Phengaris naustihous), Močvarni plavac (Phengaris alcon alocon) i Močvarni okaš (Coenonympha oedippus).

Leptiri (Lepidoptera) s oko 165 000 opisanih vrsta pripadaju najbrojnijim redovima kukaca. Ovisno o vremenu aktivnosti dijelimo ih na dnevne leptire (Rhopalocera) sa 16 000 opisanih vrsta, Europa 450 vrsta, 12 porodica i na noćne leptire (Heterocera) sa 180 000 opisanih vrsta, Europa 9500 vrsta, oko 80-tak porodica.

Rod Phengaris (=Maculinea) pripada razredu Insecta (kukci), porodici Lycaenidae (plavci). Izniman je po svojoj ljepoti i neobično složenom i osjetljivom životnom ciklusu. Ovaj red obuhvaća pet vrsta leptira prisutnih u centralnoj Europi s granicama koje idu od istoka Francuske, preko Njemačke, Švicarske, Austrije, Češke, Slovačke i jugoistočne Europe. Zanimljivo je da su pojedine vrste ovog roda vezane za određeni tip travnjaka i polažu jaja samo na određenim biljnim vrstama zbog specifične ishrane gusjenica. Još jedna zanimljivost roda Phengaris (=Maculinea) je mirmekofilija ili mutualizam s mravima roda Myrmica, u čijim mravinjacima gusjenica živi sve do preobrazbe u odraslog oblika (Slika 1).

Kod nas obitavaju na prostoru kontinentalne i brdske Hrvatske.

Slika 1. Mravi roda Myrmica i ličinka leptira

Izvor: https://www.nature.com/articles/srep36364

 

Veliki livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) teleius, Bergsträsser)

Ova vrsta se u Hrvatskoj može naći na nekoliko lokaliteta u kontinentalnom nizinskom dijelu u Podravini i Međimurju.

Gornja strana krila mužjaka je plavo-zelene bolje, dok je kod ženke tamnija, a plava boja doseže samo do postdiskalnih mrlja. Donja strana krila je u oba spola svijetlo smeđa do siva s postdiskalnim mrljama (Slika 3). Leptire nalazimo od lipnja do kolovoza na vlažnim livadama s biljkom ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis L.) (Slika 2).

 

Slika 2. Ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis L.)

Izvor: https://www.plantea.com.hr/ljekovita-krvara/

Ova vrsta ima jednu generaciju godišnje. Jaja su zelenkasta, glatka i simetrična, a odlažu se pojedinačno na otvorene i redovito košene travne površine. Kod mladih biljaka jaja se odlažu na gornje cvatove, a kod razvijenijih na postrane cvatove. Ovisno o temperaturi, mlade gusjenice se izlegnu nakon četiri do deset dana i rade hodnik niz peteljku koji ispredaju svilom. Crveno smeđe su boje kao i cvat ljekovite krvare, a na glavi imaju crnu mrlju i prozirne dlačice. Hrane se dva do tri tjedna, a u tom su stadiju biljojedi. Nakon četvrtog presvlačenja napuštaju biljku i padaju na tlo. Gusjenicu na tlu pronalazi mrav roda Myrmica, opipa je ticalima, nakon čega gusjenica na zatku izluči kap slatkog soka koju mrav popije. Taj proces se ponavlja, nakon čega se gusjenica napuhne i oblikom tijela imitira ličinku mrava, te je mrav odnosi u gnijezdo, gdje prezimljuje. Najčešće je u mravinjaku jedna gusjenica. Primarni domaćin gusjenicama u Europi je vrsta Myrmica scabrinodis L., iznimno prezimljuju u mravinjacima vrsta M. rubra, M. sabuleti i M. vandeli. Gusjenica se u mravinjaku hrani ličinkama i jajima mrava, a zauzvrat daje mravima slatki sok. Krajem ljeta se začahuri i tako prezimljuje. Kukuljica također proizvodi slatki sok. Krajem lipnja leptiri napuštaju mravinjak u ranim jutarnjim satima, vjerojatno da izbjegnu napade agresivnih mrava i da iskoriste jutarnju vlagu zraka koja pogoduje širenju krila.

Dokazano je da je mortalitet gusjenica leptira u mravinjaku povezan s prisutnošću mravlje kraljice. Razlog tome je što veličina gusjenice odgovara veličini mravljih ličinki koje potencijalno mogu postati ženke odnosno kraljice, pa ih stoga kao konkurenciju mravi radnici ubijaju prema feromonskoj „uputi“ kraljice (Kadi i Pavić, 2010.)

Slika 3. Veliki livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) teleius)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Scarce_large_blue

Zagasiti livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) nausithous, Bergsträsser, 1779)

U literaturi se nalazi i pod sinonimom Maculinea arcas, Rottemburg. Kod nas se može naći u kontinentalnom nizinskom dijelu u Podravini i Međimurju.

Kod ove vrste izražen je spolni dimorfizam. Gornja strana krila kod mužjaka je svijetlo plava s tamnim i širokim rubom, dok je kod ženki gornja strana krila smeđe boje. Donja strana krila je u oba spola smeđe boje s nizom crnih točkica (Slika 4).

Ova vrsta ima jednu generaciju godišnje, koja leti od kraja lipnja do sredine kolovoza. Stanište im je ograničeno na nekoliko biljaka ljekovite krvare (Sanguisorba officinalis L.) (Slika 2). Jaja su bjelkasta, kuglastog oblika i fino prošarana. Ženka odlaže jaja na sjenokošama u nekošenim kutovima gdje nema previše svjetla. Polažu čak tridesetak jaja iz kojih će se razviti samo par gusjenica. Gusjenice su crveno smeđe boje kako i kod prethodne vrste, razlikuju se po glatkoj, svjetlucavoj koži i kraćim dlačicama u zadnjem stadiju. Prva tri presvlačenja gusjenica živi i hrani se sjemenkama na biljci domaćinu. U ovom periodu, zbog velikog broja položenih jaja, konkurencija je velika, a time i smrtnost (50%). Nakon četvrtog presvlačenja gusjenica napušta biljku domaćina i pada na tlo. Nakon toga počinje proces prihvaćanja gusjenice od strane mrava iz roda Myrmica (M. scabrinodi, M. rubra). U jednom mravinjaku može preživjeti tri do četiri gusjenice. Razlog tome je što je mravinjak vrste Myrmica rubra u prosjeku veći od ostalih vrsta mrava iz ovog roda, a ličinka zagasitog livadnog plavca nešto manja od ostalih vrsta leptira roda (Phengaris (=Maculinea). Velik broj gusjenica ugiba i zbog neprisvajanja od prave vrste mrava domaćina (40%). Gusjenica u mravinjaku provede oko deset mjeseci kao i prethodno opisana vrsta, hrani se ličinkama i jajima mrava te spada tzv. u predatorske vrste. U lipnju odrasli leptiri izlaze iz mravinjaka i hrane se ljekovitom krvarom (Slika 2).

Slika 4. Zagasiti livadni plavac (Phengaris (=Maculinea) nausithous)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Dusky_large_blue

Močvarni plavac (Phengaris (=Maculinea) alcon alcon, Denis & Schiffermüller, 1775)

Ova vrsta u Hrvatskoj  je na području Plitvičkih jezera, Papuka i Grubišnopoljske Bilogore. Ovaj leptir se može naći samo na određenom tipu staništa – vlažnim livadama na kojima raste njegova biljka domaćin plućna sirištara (Gentiana pneumonanthe L.) (Slika 5), ili rjeđe šumska sirištara (Gentiana asclepiadea L.), uz  prisutvo mrava domaćina iz roda Myrmica.

Slika 5. Sirištara (Gentiana pneumonanthe L.) s odloženim jajima močvarnog plavca

Gornja strana krila odraslog mužjaka je tamno plave do ljubičaste boje, bez sjaja, dok je gornja strana krila ženke tamno smeđe boje. Donja strana krila je u oba spola smeđe boje s nizom crnih točkica (Slika 6).

Odrasli močvarni plavci javljaju se tijekom srpnja i kolovoza i nakon oplodnje polažu jaja na biljku domaćina. Nakon desetak dana iz jajašaca izlaze male gusjenice, koje se hrane dijelovima biljke i nakon tri tjedna u toplo predvečerje, kada je aktivnost mrava najveća, gusjenica progrize svoj put kroz cvijet i na svilenoj niti spusti se na tlo. Isto kao i kod prethodno opisanih vrsta, gusjenica na stražnjem dijelu svog tijela izlučuje slatki sok koji privlači mrave, koji ju zbog toga odnose u svoj mravinjak. U mravinjaku se radnici mrava prema gusjenici ponašaju kao prema vlastitim ličinkama – hrane ih i čiste. U proces preživljavanja ličinke leptira uključena je zvučna i kemijska mimikrija. Gusjenice u mravinjaku provode sedam do osam mjeseci te se u proljeće zakukulje blizu izlaza iz mravinjaka.

Slika 6. Močvarni plavac (Phengaris (=Maculinea) alcon alcon)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Phengaris_alcon

Močvarni okaš (Coenonympha oedippus, Fabricius, 1787)

Vrsta je na području Hrvatske utvrđena samo na 6 lokaliteta u sjevernoj Istri.

Gornja strana krila je tamno smeđa, dok je donja žućkasto smeđa. Kod mužjaka je gornja strana krila nešto tamnija i na rubu stražnjih krila nalaze se crne točkice. Ženka ima crne točkice na rubovima i prednjih i stražnjih krila (Slika 7).

Ova vrsta živi na vlažnim livadama (higrofilna vrsta) iako je u predalpskom području Italije, Slovenije i Švicarske zabilježena i na suhim travnjacima. Močvarni okaš ima jednu generaciju godišnje, koja ovisno o sezoni leti krajem svibnja ili početkom lipnja. Ženka leptira u srpnju polaže pojedinačno jajašca na različite trave roda Poa ili Lolium, šaševe roda Carex i Schoenus, te žutu peruniku Iris pseudacorus L. Položena jaja su relativno velika i zelena iz kojih izlazi zelena gusjenica koja prezimljuje. Na proljeće gusjenice ove vrste leptira se zakukulje iznad tla, nakon čega izlaze odrasli leptiri. Odrasli leptiri močvarnog okaša su slabi letači i zadržavaju se uglavnom oko mjesta gdje su izašli iz kukuljice.

Slika 7. Močvarni okaš (Coenonympha oedippus) markiran tijekom istraživanja populacije metodom obilježavanja i puštanja i ponovnog ulova (Kučinić, 2016., Šašić et al., 2015.)

Osim što su zanimljivi zbog svoje ljepote, dnevni leptiri značajni su bioindikatori, tj. organizmi pokazatelji promjena u okolišu, u ovom slučaju travnjaka. Ugroženost pojedine vrste može se utvrditi jedino istraživanjem populacije na terenu i razvijanjem svijesti o očuvanju prirode. Pad broja dnevnih leptira je siguran pokazatelj gubitka biološke raznolikosti. Sve je izraženiji negativni utjecaj čovjeka, koji se ogleda u nestanku livadnih staništa zbog prestanka tradicionalnih poljodjelskih aktivnosti kao što su ispaša stoke i košnja. Također pretjerana uporaba sredstava za zaštitu bilja, gradnja prometnica, hidromelioracijski zahvati i neplansko širenje obradivih površina kao i neplanska gradnja naselja doprinijeli su smanjenju ili nestanku prirodnog staništa leptira.

Renata Bukvić, mag. ing. agr.
dr. sc. Ines Pohajda

Agroekologija, Hortikultura, Vijest, Voćarstvo

Dobra praksa ekološke i biodinamičke proizvodnje u voćarstvu

Seminar je održan u organizaciji Kmetijsko gozdarske zbornice Slovenije, Kmetijsko gozdarskih zavoda Celje i Ljubljana i Društva ekoloških voćara Slovenije „Eko Topaz“.

Svoje bogato tridesetogodišnje iskustvo u biološko dinamičkim uzgoju voća prisutnima je iznio proizvođač Alex Terzer (vlasnik gospodarstva Hof am Burgenfleck) kroz predavanje koje je sa znanstvene strane potkrijepio savjetnik Istraživačkog centra u Leimburgu (Italija) Claudio Casera.

Gospodin Terzer smatra da je osnovni princip proizvodnje individualnost poljoprivrednog gospodarstva. Kao vlasnik PG-a smatra se odgovornim za gospodarstvo, te nastoji da gospodarstvo bude samodostatno. Gospodarstvo Hof am Burgenfleck veličine je 10 hektara. Uzgoj jabuke pokriva oko 8 hektara na kojima se gospodari po ekološkim i biodinamičkim smjernicama.

U nasadu su zastupljene sljedeće sorte jabuka: Topaz, Florina, Gala, Geneva, Jonathan, Star King, Braeburn, Red Chief, Meran, Golden Rush.

Zbog sveobuhvatne biodinamičke proizvodnje na gospodarstvu drže 6-8 krava, radi proizvodnje komposta. Kompost priprema po principima biodinamike, a kompostnu hrpu preparira biodinamičkim pripravcima. Dobiveni kompost raspoređuje u voćnjak svake druge godine. U međurednim dijelovima voćnjaka kosi travu i suši ju kako bi dobio sijeno za potrebe ishrane krava.

Radi biološke raznolikosti na gospodarstvu je oko voćnjaka zasadio živicu s raznovrsnim biljnim vrstama. Time je povećao prisutnost korisnih vrsta u samom nasadu.

U nasadu ima i 15 košnica medonosnih pčela. One su važne za redovito oprašivanje voćnjaka, a sukladno biodinamičkim načelima pčele unose harmoniju u nasad.

Jabuke koje uzgaja proizvedene su na podlogama M 4, M 11 i M 24. Razlog tomu je manji napad uzročnika bolesti i voluharica. Kako bi se lakše prilagodio zahtjevima tržišta, određen broj stabala jabuke zasadio je na podlozi M 25 (Gala) i MM 106, a dio jabuka na podlozi M 9 (rani dolazak u rod) jer ne zna koje sorte jabuke će tražiti potrošači.

Tijekom vegetacije na gospodarstvu redovito primjenjuje biodinamičke preparate P 500P i P 501 te preparat po Mariji Thun.

Preparat P 500P prska se po tlu i obogaćuje mikrobiološki život u tlu, pospješuje rast korjenovog sustava i samih biljaka.

Preparat P 501 prska se po biljkama u vegetaciji, a utječe na asimilaciju, zdravlje biljaka i vrijeme dozrijevanja. Ujedno utječe na nutritivnu kvalitetu tretirane jabuke (sadržaj polifenola, vitamina, minerala).

Preparat po Mariji Thun redovito se upotrebljava nakon košnje i unosa zelene gnojidbe u tlo jer pospješuje procese razgradnje organske tvari.

Problem štetnih organizama u voćnjaku rješava preventivnim pristupom tj. primjenom biodinamičkih preparata, BD komposta  te primjenom vapneno sumporne juhe. Primjenu vapneno sumporne juhe planira ovisno o vremenskim uvjetima za ostvarenje infekcije mrljavosti  lista i krastvosti ploda jabuke (Venturia inaequalis), a prema Millsovoj tabeli.

Protiv štetnih kukaca koristi ulje dobiveno iz plodova indijskog drveta nim (Azadirachta indica) i mineralna ulja. Za jabučnog savijača koristi metodu konfuzije, a prema potrebi mikrobiološki insekticid Madex. U Južnom Tirolu se u cilju smanjenja šteta od jabučnog savijača nasadi prekrivaju mrežama.

Svi biodinamički preparati proizvode se na gospodarstvu Hof am Burgenfleck. Preparate koriste svi članovi voćarske zadruge Osiris, čiji član je i ovo gospodarstvo. Zadruga broji 25 članova koji obrađuju 150 ha voćnjaka.

Zadruga proizvodi jabuke, jabučni sok i ocat, te ekološka sredstava za čišćenje na bazi octa. Svoje proizvode plasirali su ranijih godina na srednje europsko tržište dok posljednjih godina većinu proizvoda plasiraju na talijanskom tržištu.

Savjetnici za ekološku poljoprivredu Savjetodavne službe sudjelovali su na seminaru u Ljubljani zajedno sa 70-tak voćara s područja Slovenije uz napomenu da je zbog velikog interesa proizvođača isto predavanje održano i 13. siječnja 2018. u Sevnici.

Obogaćeni znanjem i pozitivnim primjerima biodinamičke prakse savjetnici su spremni prenijeti svoja iskustva svim zainteresiranim stranama.

Natalija Peter-Hunjadi, dipl. ing. agr.
stručni savjetnik

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet

Ugar – kako ga održavati?

Jedna od novosti jest da se za potrebe provedbe zelene prakse kao ekološki značajna površina smatra i zemljište na ugaru. Pitanja koja često upućuju poljoprivredni proizvođači  odnose se na agrotehničke mjere koje je dopušteno provoditi na zemljištu navedenom kao ugar u Zahtjevu za plaćanja. Definicija ugara sukladno važećim propisima jest: „Zemljište na ugaru je obradivo zemljište na kojem se ne provodi poljoprivredna proizvodnja, a u slučaju neodržavanja smatra se nepoljoprivrednim zemljištem.“ Za potrebe ekološki značajnih površina (EZP), zemljište na ugaru treba biti u mirovanju tijekom razdoblja od 15. veljače do 15. kolovoza godine u kojoj se podnosi jedinstveni zahtjev. To podrazumijeva da se u navedenom razdoblju ne provodi sjetva ni sadnja na površini deklariranoj kao ugar. Površina na ugaru ne smije zarasti u šikaru i korove, a može se održavati košnjom. Na površinama pod ugarom koje su ekološki značajne površine ne smiju se primjenjivati zaštitna sredstva. Dakle, ugar je obradivo zemljište na kojem se ne proizvodi poljoprivredna kultura niti vrši ispaša, ali koje se održava u stanju pogodnom za ispašu ili obradu, te se može kositi. Iznikli biljni pokrov može se mulchirati, tanjurati, plitko preorati, pokositi… no ne smije se suzbijati herbicidima.

Ugar održavan košnjom
 
Ugar održavan obradom tla

 

Ukoliko je parcela ostavljena na ugaru iz razloga što se na njoj nisu mogle provesti agrotehničke mjere u optimalnom roku, ovaj period kad na njoj nema poljoprivredne proizvodnje, može se iskoristiti za mjere popravka tla i provođenje kalcizacije, humizacije, meliorativnih zahvata (npr. podrivanje) ukoliko za to ima potrebe. Nakon ugara mogu se sijati ozime kulture, ali treba voditi računa o vremenu mirovanja, a to je od 15. veljače do 15. kolovoza godine u kojoj se podnosi jedinstveni zahtjev.

Cilj ovog teksta jest upozoriti na negativne posljedice neodržavanja parcela koje su „zaboravljene“, a u Zahtjevu za potporu prijavljene su kao ugar. Ukoliko se dopusti zarastanje oranice u korov i korov se osjemeni, širi se ne samo na toj, nego i na oranice u blizini. Neodržavana parcela izvor je štetnika (na neobrađivanoj oranici nesmetano se razmnožavaju kukci, glodari,…). Osim toga, korovi su domaćini brojnih biljnih bolesti. Fotografije prikazuju zaraslu parcelu u korove (mračnjak, osjak i divlji sirak).

Mračnjak

 

Osjak

 

Divlji sirak

 

Tijekom brojnih predavanja „savjetodavci“ su tumačili Dobre poljoprivredne i okolišne uvjete (engleska kratica GAEC = Good agricultural and environmental conditions) i Obavezne zahtjeve za upravljanje (engleska kratica SMR  = Statutory management requirements). Na žalost, u praksi vidimo da ima proizvođača koji o tome ne vode računa.

mr. sc. Tatjana Međimurec
Savjetodavna služba

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet

Podsjetnik poljoprivrednicima – ekološki značajne površine i postrna sjetva

Ukoliko je poljoprivredni proizvođač u Zahtjevu za potporu u poljoprivredi za 2016. godinu na ARKOD parceli postrnu sjetvu označio kao ekološki značajnu površinu, tada mora zadovoljiti određene uvjete propisane Pravilnikom o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja (objavljenom u NN 20/16).

Sukladno navedenom Pravilniku postrni i pokrovni usjevi  definirani su kao mješavine koje se sastoje od barem dvije kulture navedene niže u tekstu, a siju se nakon glavne kulture na oranici uz sljedeće uvjete:

  • postrni usjev sije se nakon glavne kulture i ostaje na oranici do zime, a pokrovni usjev ostaje preko zime najkasnije do proljeća iduće godine
  • sjetva postrnih i pokrovnih usjeva treba biti obavljena u razdoblju između 1. lipnja do 1. rujna godine za koju se podnosi zahtjev, dakle između 1.6. i 1.9. 2016. godine
  • kulture koje se siju kao ozimi usjev za žetvu iduće godine ili napasivanje nisu prihvatljive za postrne i pokrovne usjeve.

Postrne kulture mogu se koristiti na sve uobičajene načine  (stočna hrana, pčelinja paša, zelena gnojidba i dr.). Za postrne/pokrovne usjeve u okviru održavanja ekološki značajnih površina (EZP), priznavat će se mješavine koje se sastoje od barem dviju niže pobrojanih poljoprivrednih vrsta:

• žitarice:

  • zob (Avena sativa),
  • raž (Secale cereale)
  • pšenoraž (Triticale),
  • ječam (Hordeum vulgare)

• trave:

  • talijanski ljulj (Lolium multiflorum),
  • sudanska trava (Sorghum sudanense),
  • sirak-sudanska trava (Sorghum bicolor X Sorgum sudanense),
  • vlasulje (Festuca spp.),
  • vlasnjače (Poa spp.)

• rod kupusnjača:

  • gorušice (Sinapis alba, Brassica juncea, Brassica nigra),
  • krmna rotkva – Rauola (Raphanus sativus L.,var. oleiformis),
  • uljana rotkva (Raphanus sativus),
  • kanola (Brassica napus ili B. rapa),
  • ozima repica – Perko (Brassica rapa L., cv. Perko);

• leguminoze

  • grahorice (Vicia spp.),
  • djetelina inkarnatka (Trifolium incarnatum),
  • aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrium),
  • crvena djetelina (Trifolium pratense),
  • krmni grašak (Pisum sativum),
  • lupine (Lupinus spp.),
  • perzijska djetelina (Trifolium resupinatum),
  • grahor satrica (Lathyrus sativus)

• ostalo:

  • facelija (Phacelia tanacetifolia) i
  • heljda (Fagopyrum esculentum).

U tekstu je navedeno da su postrni i pokrovni usjevi mješavine koje se sastoje od barem dvije gore navedene vrste. Među nabrojenim vrstama ne nalazi se kukuruz, uljana repica, a ni pšenica!

Mješavina se mora sastojati od najmanje dvije, ali u mješavini može biti i nekoliko odabranih vrsta u različitom omjeru. Prilikom sjetve potrebno je voditi računa o: krupnoći sjemena, dubini sjetve, normi sjetve uobičajenom međurednom razmaku pri sjetvi za odabrane vrste koje se mogu naći na tržištu. Dubinu sjetve treba prilagoditi stanju tla, prvenstveno vodeći računa o vlazi u tlu i mehaničkom sastavu tla. Norma sjetve ovisi i zahtjevima pojedine odabrane vrste i o sastavu smjese, a detaljnije informacije i pomoć poljoprivrednik može potražiti kod proizvođača/oplemenjivača/distributera sjemena ili kod poljoprivrednog savjetnika. Ovisno o sastavu mješavine, sjetvu nekad nije moguće obaviti u jednom prohodu. Krupnoća (masa 1000 sjemenki) i oblik sjemena presudni su za takvu odluku.

Fotografije prikazuju sjeme različitih vrsta – različito po obliku, krupnoći, masi…

Sjeme bijele gorušice

 

Sjeme krmnog sirka tretiranog fungicidom

 

Sjeme lupine

 

Sjeme uljane rotkve

mr. sc. Tatjana Međimurec
viša koordinatorica za ratarstvo

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Provođenje dobre poljoprivredne prakse može smanjiti štete od kukuruzne zlatice

Biljke oštećene od ličinke kukuruzne zlatice

Kukuruzna zlatica najintenzivnije se širi na području gdje se kukuruz uzgaja u monokulturi. To je česta praksa kod poljoprivrednih proizvođača koji se bave stočarskom proizvodnjom i ne posjeduju dovoljno poljoprivrednih površina za proizvodnju hrane za stoku, pa na oranicama nakon prvog otkosa talijanskog ljulja, siju kukuruz. Nakon pripreme silaže od kukuruza ponovno siju talijanski ljulj i takvu poljoprivredu praksu prakticiraju već duži niz godina.

Najefikasnija mjera borbe protiv ovog štetnika svakako je plodored. Pravilnom prostornom i vremenskom izmjenom kultura na parceli oduzimamo ličinkama kukuruzne zlatice potrebnu hranu i tako utječemo na smanjenje populacije kukuruzne zlatice. Kukuruzna zlatica ima jednu generaciju godišnje. Jaja kukuruzne zlatice prezimljavaju na nekih 10 cm dubine, a ličinke kukuruzne zlatice oštećuju usjev nakon nicanja tako da se hrane korijenom kukuruza, a vrlo rijetko se hrane korijenjem drugih biljaka.

Oštećenje korijenja od ličinke kukuruzne zlatice

Oštećenje korijena od ličinke kukuruzne zlatice

Ličinka kukuruzne zlatice

Ličinka zlatice, oštećenje korijenja

Budući da ličinke kukuruzne zlatice mogu uništiti veliki dio korijenja, takav korijen biljku ne može održati uspravnom te je vidljiv karakterističan „guščji vrat“.

Guščji vrat

Biljke čiji je korijen jako oštećen često stvaraju sekundarno korijenje koje sprječava polijeganje već povijenih biljaka. Ličinke zlatice žućkasto-bijele su boje s tamnom glavom. Njihov razvoj u tlu traje 20-40 dana, nakon čega se kukulje u tlu. Odrasle oblike kukuruzne zlatice možemo očekivati krajem mjeseca lipnja i početkom srpnja (ove godine  nađen odrasli oblik 30. lipnja). Odrasli oblici kukuruzne zlatice hrane se polenom, izgrizaju svilu, međutim ukoliko kukuruz nije u fazi svilanja i metličanja vidljiva su oštećenja na listu ili kasnije na klipu gdje se hrani zrnom. Sva ova oštećenja uzrokuju nepravilnu oplodnju te u konačnici smanjenje prinosa.

Odrasla kukuruzna zlatica na metlici

Odrasli oblici kukuruzne zlatice su polifagi te se prehranjuju, osim na kukuruzu, na nekim vrstama iz porodica trava (Poaceae), štirovki (Amaranthaceae), lobodnjača (Chenopodiaceae), glavočika (Asteraceae), tikvenjača (Cucurbitaceae), mahunarki (Fabaceae), sljezovki (Malvaceae), zijevalica (Schropulariaceae) i pomoćnica (Solanaceae). Pošto se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uzgajaju najveće površine pod uljnom tikvom (por. Cucurbitaceae) potrebno je izbjegavati uzgoj kukuruza i uljne tikve u užem plodoredu na istoj parceli.

Vrlo često poljoprivredni proizvođači ne mogu prepoznati razliku između odrasle žitnog balca – leme (Qualema melanopus L.) i odraslog oblika kukuruzne zlatice i šteta koje prouzrokuju na listu kukuruza jer se pojavljuju istovremeno (kraj lipnja, početak svibnja).

Leme i oštećenje lista

Oštećenja lista kukuruza od leme

Odrasla zlatica, oštećenje na listu

Oštećenje lista uzrokovano kukuruznom zlaticom

Najefikasnija mjera borbe protiv kukuruzne zlatice je PLODORED, međutim ukoliko je odluka ponovne sjetve ili sjetve kukuruza svake druge godine na istoj parceli potrebno je prilikom sjetve u redove primijeniti zemljišni insekticid kako bi izbjegli ekonomske štete.

Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica za ratarstvo

Agroekologija, Ekološka poljoprivreda, Vijest

Alex Podolinsky šesti put u Hrvatskoj

Govorio je o Utjecaju vode na pretvorbu biodinamičkog pripravka 500. Predavanju je prisustvovalo oko 50 proizvođača iz svih krajeva Lijepe naše.

Organizator predavanja je Udruga za istraživanje, promicanje i razvoj biodinamičke poljoprivrede „Stolisnik“ iz Zagreba.

Alex Podolinsky je u 91 godini života doputovao u Europu iz Australije. Ovo je njegov šesti posjet Hrvatskoj. Više od 64 godine svog života posvetio je ekološkim i biodinamičkim aktivnostima. Unatoč svojim godinama, aktivno se bavi poljoprivredom, piše knjige, putuje po svijetu, i prenosi svoje znanje poljoprivrednim proizvođačima bez ikakve naknade.

Nakon predavanja izmjenjivali su se pitanja i odgovori. Odgovori i upute dobivene od Alexa Podolinskog, čovjeka koji istražuje i prakticira biodinamičku poljoprivredu i postiže rezultate, dragocjeni su. Upiti naših biodinamičkih proizvođača su se odnosili na: stanje tla na gospodarstvima u Hrvatskoj, potrebnoj mehanizaciji za njegu tla i biljaka i načinima obrade tla. U proizvodnji povrća on ne preporuča obradu tla frezanjem, već podrivanje i prašenje. U cilju rješavanja problema nedostatka vode u zbijenim tlima australskog podneblja Podolinsky je konstruirao i izradio podrivač za australsko podneblje.

Predavanje se odvijalo u praktičnom ozračju, a sudionici su doživjeli, vidjeli i čuli direktne upute čovjeka koji živi i prakticira biodinamičku poljoprivredu više od pola stoljeća.

mr. sc. Marija Ševar
Viša koordinatorica za ekološku poljoprivredu

Agroekologija, Izravna plaćanja, Ratarstvo, Vijest

Podsjetnik za poljoprivrednike – ostvarivanje prava na zelena plaćanja

Sukladno Programu izravnih plaćanja za razdoblje od 2015. do 2020. godine „zelena plaćanja“ dodjeljuju se u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru kao postotak ukupne vrijednosti osnovnog plaćanja. Neki poljoprivredni proizvođači ispunjavaju sve uvjete vezane uz zelene prakse dok neki trebaju prilagoditi aktivnosti na svom gospodarstvu kako bi ostvarili prava na zelena plaćanja. Uvjeti za ostvarivanje zelenih plaćanja su provođenje zelenih praksi, a one uključuju:

  1. raznolikost usjeva
  2. postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini
  3. održavanje postojećih trajnih travnjaka.

Raznolikost usjeva odnosi se samo na oranice (ne na voćnjake, vinograde, trajne travnjake i trajne pašnjake). Ukoliko je ukupna površina oranica poljoprivrednog gospodarstva:

– manja od 10 ha, poljoprivredno gospodarstvo nije obvezno (u smislu zelenog plaćanja) imati više kultura

– između 10 i 30 ha, tada na tim oranicama moraju biti zasijana barem dva različita usjeva, s tim da glavni usjev ne smije zauzimati više od 75% tih oranica,

– veća od 30 ha, na oranicama  moraju biti zasijana barem tri usjeva, pri čemu glavni usjev ne smije zauzimati više od 75 % oranica, a dva glavna usjeva zajedno ne smiju zauzimati više od 95% oraničnog zemljišta. U tablici 1. može se provjeriti tko je  obveznik zelenih praksi.

Tablica 1.: Jeste li obveznik zelenih praksi?

Zelene prakse

Ako je površina oranica

Raznolikost usjeva

Ekološki značajne površine

Trajni travnjaci

manja od 10 ha

NE

NE

DA

Nije dozvoljena prenamjena niti preoravanje okolišno osjetljivih travnjaka na posebnim područjima unutar NATURA 2000 područja.

od 10 ha do 15 ha

DA

NE

veća od 15 ha

DA

DA

 

Ukoliko je ukupna površina oranica u poljoprivrednom gospodarstvu veća od 15 ha, tada na najmanje 5% obradivog zemljišta (oranica) treba održavati ekološki značajne površine.

Na mrežnim stranicama Savjetodavne službe, Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nalazi se Brošura: „Program izravnih plaćanja u poljoprivredi 2015. – 2020. godine, Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, ZELENO PLAĆANJE“ u kojoj je na primjerima pojašnjeno provođenje poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš. Brošura donosi odgovore na mnoga pitanja, uključujući raznolikost usjeva, održavanje trajnih travnjaka, što se podrazumijeva pod ekološki značajnim površinama i način izračuna površina koje su prihvatljive kao ekološki značajne površine.

mr. sc. Tatjana Međimurec
viši koordinator za ratarstvo

 

Agroekologija, Ratarstvo, Savjet

Ugar

Razlikuje se crni ugar (površine su ostavljene na odmoru, obrađuju se, ali se ne zasijavaju), te zeleni ugar (površine su zasijane usjevima koji će biti zaorani u zelenom stanju u svrhu gnojidbe i poboljšanja svojstava tla). U prošlosti je ugar u poljoprivrednoj proizvodnji  imao daleko veći značaj, jer je služio za održavanje plodnosti tla, odnosno tlo se odmaralo kako bi se obnovile hranjive tvari. U intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji, uvođenjem moderne poljoprivredne mehanizacije i opreme, a zatim „kemizacijom“ poljoprivredne proizvodnje koja se temelji na znanstveno provjerenim zahvatima uzgoja bilja i stoke i koristi velika količina različitih kemijskih sredstava uz minimalno sudjelovanje ljudske radne snage, ugar gotovo nestaje.

Pitanja koja često upućuju poljoprivredni proizvođači odnose se na agrotehničke mjere koje je dopušteno provoditi na zemljištu navedenom u Zahtjevu za plaćanja, kao ugar.

Definicija ugara sukladno važećim propisima:

Zakon o poljoprivredi („Narodne novine“ br. 30/15),

Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja („Narodne novine“ br. 35/15),

Pravilnik o višestrukoj sukladnosti („Narodne novine“ br. 32/15) i

Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (Narodne novine br. 35/15) jest:

„Zemljište na ugaru je obradivo zemljište na kojem se ne provodi poljoprivredna proizvodnja, a u slučaju neodržavanja smatra se nepoljoprivrednim zemljištem.“ Za potrebe ekološki značajnih površina (EZP), zemljište na ugaru treba biti u mirovanju tijekom razdoblja od 15. veljače do 15. kolovoza godine u kojoj se podnosi jedinstveni zahtjev. To podrazumijeva da se u navedenom razdoblju ne provodi sjetva ni sadnja na površini deklariranoj kao ugar. Površina na ugaru ne smije zarasti u šikaru i agresivne korove, a može se održavati košnjom. Na površinama pod ugarom koje su ekološki značajne površine ne smiju se primjenjivati zaštitna sredstva. Za potrebe EZP, parcele zemljišta koje se prijavljuju kao ugar ostaju kategorizirane kao obradivo zemljište i nakon što se 5 godina nalaze na istom mjestu. Ukoliko je poljoprivredno zemljište tri uzastopne godine na istoj poljoprivrednoj površini evidentirano kroz aplikaciju za grafičko podnošenje Jedinstvenog zahtjeva, zemljište na ugaru postaje sastavni dio EZP stabilnih elemenata.

  • Površina na ugaru može se kositi, ali ne i napasivati.
  • Na ugaru koji se koristi kao EZP mogu se sijati mješavine za ptice ili za pčelinju pašu (koje se ne koriste u poljoprivredne svrhe).
  • Nakon ugara mogu se sijati ozime kulture, ali treba voditi računa o vremenu mirovanja propisanom ranije navedenim propisima, a to je od 15. veljače do 15. kolovoza godine u kojoj se podnosi jedinstveni zahtjev.

Na mrežnim stranicama Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nalazi se  Brošura: „Program izravnih plaćanja u poljoprivredi 2015. – 2020. godine, Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, ZELENO PLAĆANJE“ u kojoj je na primjerima pojašnjeno provođenje poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš. Brošura donosi odgovore na mnoga pitanja, uključujući raznolikost usjeva, održavanje trajnih travnjaka, što su ekološki značajne površine. Pročitajte je!

mr. sc. Tatjana Međimurec

Agroekologija, Hortikultura, Vijest, Vinogradarstvo

U ekološkom vinogradu u Podgrađu

U organizaciji Podružnice Savjetodavne službe Zadarske županije, a u suradnji s dobavljačem Kokot Agro d.o.o. iz Jastrebarskog i Udrugom vinogradara i vinara održana je demonstracija i prikaz rada novog stroja za zelenu rezidbu vinove loze renomirane francuske tvrtke Collard.

Brojni ampelotehnički zahvati od pinciranja vrhova mladica do plijevljenja i odstranjivanja suvišnih nerodnih mladica te zalamanja zaperaka i vršikanja vinove loze redovito se i intenzivno provode u vinogradima svake godine. Nabrojeni zeleni zahvati rezidbe omogućuju vinovoj lozi bolje osvjetljenje i prozračnost u zoni razvoja grozda kao i dostupnost raspoloživih hranjiva koja su usmjerena na rast i razvoj bobice. Provode se najčešće mehanički te iziskuju puno radne snage, vremena i troška koji opterećuju samu vinogradarsku proizvodnju, a naročito kad je riječ o velikim nasadima vinograda kojih je posljednjih desetljeća zavidan broj na području Zadarske županije.

Nedostatak dovoljno raspoložive radne snage za pojedine zahvate u vinogradu OPG-a Bože Bačića koji je 2007. godine posadio 73 tisuće visokokvalitetnih vinskih kultivara na 18 ha šumske krčevine rezultiralo je odlukom o nabavi stroja za zelenu rezidbu vinograda.

Prezentirani stroj konstruiran je za jednostranu rezidbu reda s mogućnošću nagiba stroja što je za ovako pripremljeni teren krša s nasadom vinograda u punoj rodnosti izuzetna prednost obzirom na konfiguraciju terena.

Stroj je u obliku slova L, građen od laganog visokokvalitetnog aluminija na kojem se nalaze smješteni rotirajući oblici inox noževa. Zahvatom se odstranjuju tj. vršikaju visoke mladice i zaperci. Radni učinak je dva sata po hektaru vinograda što uvelike smanjuje potrebu za radnom snagom i pojeftinjuje troškove održavanja nasada.

Nazočni vinogradari iskazali su i ovog puta veliko zanimanje i interes za prezentacijom novih strojeva koji im mogu olakšati zahtjevnu agrotehniku, a demonstracija i prikaz na otvorenom još jedanput je opravdala naziv „najučinkovitijeg učitelja“.

Zvonimir Vlatković, viši stručni savjetnik za hortikulturu
Gordana Dragun, rukovoditeljica Podružnice

Agroekologija, Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Primjena bumbara (Bombus terrestris) u oprašivanju rajčice u zaštićenom prostoru

Oprašivanjem na prva dva načina moramo pogoditi vrijeme primjene,dakle cvjetovi moraju sadržavati zreo polen za oplodnju. Oprašivanje hormonima može dovesti do fitotoksičnosti ako primijenimo nešto veće doze ili ako je nešto hladnije vrijeme. Oprašivanje bumbarima ne zahtijeva provjeru zrelosti polena i fizički rad,dovoljno je unijeti određeni broj košnica na ispravan način. Bumbari sami prepoznaju zrele cvjetove na koje slijeću te se nogicama hvataju, protresaju ga te na taj način vrše oplodnju. Aktivni su na temperaturi od 10-30°C, ali najbolja temperatura je 15-25°C.

Postavljanje i broj košnica: Broj košnica ovisi o kultivaru.Što je više cvjetova po kitici treba više bumbara. Za velikokrupne sorte,one koje imaju 4 ploda po kitici, dovoljna je jedna velika košnica na 2500 m2, za grapolo rajčicu koje imaju 5-6 plodova po kitici dovoljna je jedna velika košnica na 2000 m2, dok za cherry rajčicu gdje imamo više od 8 cvjetova po kitici treba jedna velika košnica na 1250 m2.

Ako imate proizvodnju na manjim površinama onda se upotrebljavaju manje kutije bumbara (mini).

Jedna košnica traje od 5-8 tjedana ovisno o klimatskim prilikama. U proljeće i u jesen dovoljno je novu košnicu unositi svakih 8 tjedana dok u ljetnim mjesecima, u vrijeme visokih temperatura potrebno je novu košnicu unositi svakih 5 tjedana.

Košnice se postavljaju na visini od cca 1m na za to postavljena mjesta. Postolja za bumbare mogu biti napravljena od metala, drva ili plastike. Obavezno je zaštititi košnicu od sunca, kiše ili eventualnog kapanja kondenzirane vode s krova. Dobro je staviti na krov košnice i stiropor kao toplinski izolator.

Važno je da se košnice okrenu prema stazi jer se na taj način bumbari bolje orijentiraju.

Košnice je dobro nakon unosa ostaviti pola sata do sat zatvorenima da se smire,a nakon toga otvaramo košnicu pazeći da za prvog leta bumbara ventilacije budu zatvorene.

Provjera cvjetova: Važno je provjeravati cvjetove rajčice radi utvrđivanja posjećenosti bumbara. Naime, bumbar kada sleti na cvijet primi se nogicama a tada nastaju smeđe točkice. Upravo te smeđe točkice dokaz su da je bumbar posjetio cvijet. Važna je kontrola da možemo pravovremeno reagirati na  eventualnu slabu posjećenost bumbara.


Smeđe točkice na cvijetu dokaz su da je bumbar posjetio cvijet. Foto: Mirjana Dijan

Kemijska zaštita: Kemijsku zaštitu je moguće provoditi određenim sredstvima u nasadima gdje koristimo bumbare kao oprašivače. Neka sredstva su bezopasna za bumbare i kao takva se mogu primjenjivati. Neka sredstva su opasna za bumbare ali ipak se mogu primjenjivati ako bumbare zatvorimo. To radimo tako da dan prije, poslijepodne ostavimo ulaz u košnicu otvoren a izlaz zatvorimo. Sutradan su svi bumbari u košnici te ju možemo zatvoriti te prekriti sa folijom ili iznijeti van. Neka sredstva su inkopatibilna sa bumbarima i kao takva se ne smiju primijeniti. O štetnosti pojedinih sredstava na bumbare možete na www.koppert, side effects.

Prednosti oprašivanja bumbarima su:

  • Ušteda radnika
  • Potpuno oplođene kitice rajčice
  • Ujednačena veličina plodova karakteristična za sortu
  • Kvalitetniji plodovi
  • Oplodnja manje ovisi o klimatskim uvjetima

Oprašivanjem bumbarima postižemo povećanje prinosa, kvalitetnije plodove ujednačenog oblika koji kao takvi mogu postići veću cijenu što u konačnici rezultira povećanjem produktivnosti proizvodnje.