MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

UPRAVA ZA STRUČNU PODRŠKU RAZVOJU POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA

Savjet

Savjet, Voćarstvo, Zaštita bilja

Štete od orahove muhe

Obilaskom nasada oraha zabilježena je pojava orahove muhe (Rhagoletis completa). Odrasli oblici javljaju se tijekom ljeta. U nekim područjima odrasle muhe započinju s letom već u lipnju, ali se najveća brojnost očekuje u srpnju i kolovozu. Štetniji je raniji napad muhe jer može utjecati na kakvoću jezgre. Muhe koje lete u drugoj polovici kolovoza nisu tako opasne jer kao posljedica njihova razvoja oštećen je samo dio zelene ljuske ploda, dok jezgra ostaje neoštećena. Štetnik ima samo jednu generaciju godišnje. Odrasli oblik je crvenkastosmeđe boje (boja može varirati) dužine 4-8 mm sa žutom glavom te se na prsištu nalazi dobro uočljiv trokutasti štitić žute boje. Ličinka  je žučkastobijele boje i naraste do 9 mm.

Ličinke orahove muhe

Štetu čine ličinke koje se hrane i žive unutar zelene lupine. Lupina oraha postaje mekana, pocrni zbog razvoja tanina te se teško se odvaja od ljuske oraha. Mjesto uboda na zelenim plodovima oraha, odnosno gdje je ženka položila jaja, potamni u obliku male crne točkice koja se ishranom ličinki povećava. Zbog tamne ljuske orasi nisu privlačni kupcima.

Štete od orahove muhe

Prisutnost i praćenje populacije orahove muhe moguće je utvrditi pomoću žutih ljepljivih ploča. One se vješaju u sunčane dijelove krošnje gdje se muha najradije zadržava. Preporuča se postaviti 2 do 3 žute ploče po ha nasada. Pregled žutih ploča obavlja se 2-3 puta tjedno. Za pojedinačna stabla na okućnicama može se koristiti i metoda masovnog ulova tako da se na stablo vješa veći broj žutih ljepljivih ploča. Ulovom muha na žute ljepljive ploče smanjit će se šteta na plodovima oraha. Postavljanjem 3-5 žutih ploča sa atraktantom po stablu mogu se umanjiti štete (za veći volumen krošnje potrebno je 5-10 žutih ploča po stablu).

Za suzbijanje orahove muhe u RH registrirani su sljedeći insekticidi: Calypso SC 480 i Imidan 50 WG .

Tablica: Insekticidi registrirani za suzbijanje orahove muhe

Pripravak Aktivna tvar Primjena  u vegetacijskoj sezoni Doza Karenca
CALYPSO SC 480 Tiakloprid 2 0,25 L/ha 14 dana
IMIDAN 50 WG Fosmet 2 1,5 kg/ha 7 dana

Petra Pozder  mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@mps.hr

 

Savjet, Vinogradarstvo, Zaštita bilja

Vrijeme je za drugo suzbijanje američkog cvrčka

Obilaskom vinograda utvrđene su ličinke američkog cvrčka, a u narednom razdoblju očekuje se pojava odraslih oblika američkog cvrčka. Uočeni su i prvi simptomi zlatne žutice na bijelim sortama i crnim sortama u vidu uvijanja listova i promjene boje listova. Trenutno u vinogradima možete pronaći stadij ličinke: L3, L4 i L5 koje su prikazane na fotografijama.

Preporučamo svim vinogradarima da obave drugo tretiranje za američkog cvrčka. Drugo tretiranje se vrši 2-3 tjedna nakon prvog tretiranja. Ukoliko je prošlo toliko od Vašeg prvog tretiranja u narednim danima obavite tretiranje. Insekticidi koji su registrirani za suzbijanje američkog cvrčka:

Kemijska skupina Aktivna tvar Pripravak Primjena  u vegetacijskoj sezoni Karenca
Sintetski piretroidi Deltametrin Decis 2,5 EC 1 21 dan
Esfenvalerat Sumialfa SL 1 21 dan
Cipermetrin Cythrin max 1 21 dan
Sintetski piretroidi i organo fosfati Cipermetrin+ klorpirifos etil Nurelle D EC 1 21 dan
Chromorel-D 1 21 dan
Oksadiazini Indoksakarb Avaunt EC 3 10 dana
Organo-fosfati Klorpirifos- metil Reldan 22 EC 2 21 dan

Ekološki insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka: ABANTO, KRISANT EC i PIRETRO NATURA.

Za praćenje odraslih oblika cvrčka  preporučamo postaviti žute ljepljive ploče. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se postavljaju na srednju armaturnu žicu i zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna.

Hortikultura, Savjet, Vinogradarstvo

Ožegotine od sunca na grožđu tijekom ljeta

Tijekom srpnja i kolovoza u vinogradu se, osim zaštite od bolesti i štetnika, obrade tla, košnje i drugih poslova, obavlja i rez u zeleno. To je zajednički naziv za skupinu zahvata na vinovoj lozi u koje među ostalim ubrajamo plijevljene suvišnih mladica u zoni grožđa, uklanjanje zaperaka, vršikanje ili skraćivanje vrhova mladica, te prorjeđivanje (uklanjanje) dijela starog lišća u zoni grožđa. Plijevljenje je postupak kojim odstranjujemo mladice izrasle iz starog drva, te nerodne mladice koje se razviju na lucnjevima i reznicima. Uklanjanje zaperaka odnosi se prvenstveno na zaperke koji su potjerali na ovogodišnjim mladicama u zoni grožđa. U praksi se ova dva zahvata obavljaju istovremeno s uklanjanjem dijela starog lišća, a zajednička im je svrha prozračivanje zone grožđa. Time se stvaraju povoljniji mikroklimatski uvjeti u zoni grožđa s manje vlage i nešto nižim temperaturama, a time se  omogućava bolje i kvalitetnije dozrijevanje grožđa. Pri tome treba biti oprezan i treba voditi računa da se zonu grožđa ne očisti prejako već umjereno jer za grožđe nije bezazleno ako se u toj zoni odstrani previše lišća. U praksi se najprimjerenim pokazalo odstranjivanje oko 30% lisne mase u zoni grožđa lišća i to dijelom kao zaperke, a dijelom kao staro lišće tako da grožđe sazrijeva u polusjeni.

Primjeri dobro opljevenih čokota u srpnju

Naime, na visokim temperaturama zraka koje na suncu prelaze 40°C i uz UV indeks 9 i veći, dolazi do pojave sunčanih ožegotina na grozdovima. Spomenute ožegotine nastaju kao posljedica direktnog utjecaja toplinskih infracrvenih zraka sa ili bez pomoći kapljica vode ili škropiva.

Sunčane ožegotine na grožđu sorte Muškat žuti nastale kao posljedica prejako otkrivenog grožđa i zaostalih kapljica škropiva na njemu. Prskanje je napravljeno rano ujutro  pa su kapi škropiva, koje se nisu osušile, djelovale poput leće i fokusirale zrake sunca.

Kao posebno osjetljivu sortu na sunčane ožegotine treba spomenuti Rajnski rizling, ali su dosta osjetljive Manzoni bijeli, te Muškat žuti. Spomenuta oštećenja treba razlikovati od simptoma koja nastaju kao posljedica kasne peronospore grozda. Kod sunčanih ožegotina se karakteristična tamnoljubičasta do crna ulegnuća u početku javljaju samo na osunčanoj strani bobe, a kasnije može biti zahvaćen i jedan dio cijelih bobica. Kod peronospore se pak suše i mijenjaju boju cijele bobice.

Sunčane ožegotine na grožđu sorte Rajnski rizling

Zaperke koji rastu na višim dijelovima čokota ne treba uklanjati dok nam ne počnu izrazito smetati („tuneli“). Na njima se često zametnu grozdići tzv. „martinjsko grožđe“. Ono nam u godinama, kada je sadržaj ukupnih kiselina u grožđu prenizak (što je sve češće), mogu poslužiti kao najprirodniji izvor kiselina. U praksi se pokazalo da grožđe koje je bilo izloženo direktnom utjecaju sunca ne nakuplja više šećera od grožđa koje je raslo u polusjeni. To je stoga što se šećeri ne stvaraju u grožđu već u lišću. Kod izvođenja vršikanja se ne treba voditi kalendarskim datumom, već ga treba izvesti onda kada nam vrhovi mladica jako prerastu zadnju žicu u redu pa postoji opasnost od njihovog lomljenja na tom mjestu. Ako se ovaj zahvat obavi prerano veća je pojava i tjeranje zaperkovih pupova na mladicama što dodatno povećava gustiš na čokotu. Naravno, vrijeme i obim vršikanja je u direktnoj vezi s gnojidbom posebno s mineralnim gnojivima. Pravilo je da što se vinograd više gnoji to je njegova bujnost veća i potreba za skidanjem vrhova mladica nastupa ranije i češće. Zato vinograd treba gnojiti umjereno i prema njegovim potrebama i općem stanju s naglaskom na gnojidbu s fosforom i kalijem dok gnojidbu s čistim dušičnim gnojivima treba izbjegavati.

Miroslav Matovinović, dipl. inž. agr.

Ratarstvo, Savjet, Zaštita bilja

Jaka pojava žitnog pivca na ljulju

Žitni pivac (Anisoplia spp.) je štetna vrsta koja spada u porodicu listorožaca (Scarabaidae).

Kroz svoju dugogodišnju praksu nisam se susretala s pojavom ove štetne vrste na području Bjelovarsko-bilogorske županije sve do ove godine.

Izlaskom na teren po pozivu poljoprivrednika iz sela Dišnik na parcelama pod ljuljem pregledom je utvrđeno i preko 20 imaga po m² i to na većem dijelu pašnjaka.

Radi se o kornjašu čija je veličina od 12-15 mm, pokrilje je kestenjaste boje, a na gornjem dijelu uz nadvratni štit ima tamniju četvrtastu mrlju.

Štetnik ima dvogodišnji razvoj. U tlu prezimljava kao grčica (ličinka bijele boje sa tamnom glavom, čiji razvoj traje do 22 mjeseci). Odrasli se javljaju tijekom lipnja i srpnja i dobri su letači, literatura navodi da mogu preletjeti i do 12 km. Ženke odlažu jaja u tlo, najčešće na strništima, tako da nije dobra uzastopna sjetve žita.

Ovaj kukac najčešće se javlja u stepskim dijelovima Moldavije, južnim dijelovima Rusije,Turskoj i dr.

Prema podatcima iz literature pojava žitnog pivca veže se uz sušnije godine,  no ova godina to svakako nije. Obzirom da je riječ o termofilnoj vrsti Izrazito visoke temperature koje su vladale u drugoj polovici lipnja vjerojatno su pogodovale ovoj jakoj pojavi.

Hrani se biljkama iz porodice (Poaceae). Na klasovima strnih žita hrani se zrnjem u doba mliječno-voštane zriobe. Na pšenici jedan odrasli insekt može oštetiti i do 10 klasova.

Velika populacija ovog štetnika uočena je na ljulju koji se nalazio u fenofazi mliječno-voštane zriobe.

Grčice prave štete u tlu na korijenu. Praćenje pojave žitnog pivca vrši se kao i za ostale zemljišne štetnike pregledom tla. Kritičan broj je 20 grčica/m² prije sjetve žitarica ili 3 grčice/m² prije sjetve okopavina.

Kemijsko suzbijanje odraslih oblika potrebno je provoditi kad se utvrdi 3-5 odraslih oblika/m² u doba mliječne zriobe žita.

Pravilnom agrotehnikom može se spriječiti jaka pojava štetnika. Jedna od agrotehničkih mjera je rano zaoravanje strništa jer ženke odlažu jaja tijekom kolovoza u tlo. Time se može uništiti preko 50 % odloženih jaja kao i malih grčica. Druga važna agotehnička mjera je pravilan plodored.

Za kemijsko suzbijanja hrušteva, dozvolu u RH imaju na nekim ratarskim kulturama samo sredstva za suzbijanje zemljišnih štetnika i to tretiranje tla .

Sve navedene činjenice od kritičnih brojeva pa sve do suzbijanja odnose se na strna žita.

Pojava na ljulju koji je dio pašnjaka koji se ne preorava, upozorava nas na praćenje ovog štetnika i slijedećih godina kako na toj kulturi, tako i na strnim žitima.

Jadranka Berić, dipl .ing. zaštite bilja

E-mail: Jadranka.Beric@mps.hr

Izvor:
https://www.agroklub.com/ratarstvo/zitni-pivci/5358/

http://www.agroatlas.ru/en/content/pests/Anisoplia_austriaca/index.html

Savjet, Vinogradarstvo

Suzbijanje američkog cvrčka, vektora zlatne žutice vinove loze

Obilaskom terena i pregledom vinograda utvrđena je pojava prvih ličinki američkog cvrčka (Scaphoideus titanus. Sukladno „Naredbi o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doree MLO“ (NN 48/2018) svi posjednici vinograda dužni su pratiti pojavu štetnika i simptoma bolesti te postupiti prema propisanoj naredbi. Do ove godine zlatna žutica je nađena u vinogradima u Istarskoj, Karlovačkoj, Zagrebačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Varaždinskoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj županiji i Gradu Zagrebu te su sukladno tome određena i proglašena demarkirana područja.

Epidemijsko širenje zlatne žutice nastupa samo u vinogradima gdje su istovremeno utvrđeni  i prisutni štetni organizmi Grapevine flavescence doree MLO i prenositelj američki cvrčak. Zlatna žutica Flavescence dorée se nalazi na EPPO A2 listi karantenskih bolesti zbog rizika od širenja u zemlje gdje bolesti žutice vinove loze nisu poznate i utvrđene.

Simptomi žutica vinove loze na oboljelom trsu pojavljuju se najčešće krajem lipnja, a prema jeseni sve su više izraženi. Pojavljuju se često na čitavom trsu, ali mogu zahvatiti samo dijelove trsa kao što su pojedinačne mladice na lucnju ili rezniku. Listovi na oboljelim trsovima postaju čvrsti, boja im se mijenja i lako se uvijaju. Listovi bijelih sorti prvo dobivaju žućkastu dok kod crnih sorti dobivaju crvenu boju. Lišće je zbog nagomilavanja šećera krto pa se kod stiskanja s rukom drobi, za razliku od zdravog lista koji se gužva. Listovi poprimaju kopljast izgled. Zaraženo lišće razvija se ranije, ali otpada kasnije od nezaraženog.

Simptomi zlatne žutice na listovima crnih i bijelih sorata

Američki cvrčak ima jednu generaciju godišnje. Prezimljuje u obliku jaja uloženih u koru dvogodišnje rozgve u malim skupinama (2-4 jaja) ili u nizu od 10 – 12 jaja. Prve ličinke iz jaja počinju izlaziti sredinom svibnja i naseljavaju mladice na donjem dijelu trsa. Ličinke se hrane uzimajući hranjive tvari iz floema, a zadržavaju se na donjoj strani lišća, ponekad na lisnim peteljkama Tijekom razvoja, ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija od kojih svaki traje 10 dana. Prva tri stadija su sivkasto bijele boje, četvrti i peti stadij ima šare na leđnoj strani s vidljivim začecima krila. Razvoj ličinki traje do početka srpnja, ukupno 50 dana. Odrasli oblici na vinovoj lozi javljaju se od početka srpnja te se zadržavaju do kraja rujna, svake godine u drugo doba ovisno o prosječnim temperaturnim vrijednostima Odrasli oblik cvrčka prati se postavljanjem žutih ljepljivih ploča krajem lipnja ili početkom srpnja. Preporučuje se u vinograd veličine do 10 ha postaviti tri žute ljepljive ploče. Ploče se zamjenjuju svaka dva do tri tjedna do kraja rujna.

Jaja odložena pod koru (izvor: Krnjajić, 2008)

           

Ličinka L1 S. titanus                                                    Ličinka L2 S. titanus

 

           

Ličinka L3 S. titanus                                                    Ličinka L4 S. titanus

 

         

Ličinka L5 S. titanus                                                       Odrasli oblik S. titanus

S obzirom da nema mogućnosti kurativnog suzbijanja uzročnika bolesti i da oboljeli trsovi vinove loze ostaju trajno zaraženi, preventivne mjere sprečavanja zaraze sastoje se u suzbijanju vektora. Obavezno je suzbijanje vektora – američkog cvrčka insekticidima registriranim u RH u najmanje dva tretiranja: nakon cvatnje u prvoj polovici lipnja do trećeg razvojnog stadija ličinke te početkom srpnja tj. dva do tri tjedna nakon prvog tretiranja (Tablica 1.). Treće tretiranje obavlja se krajem srpnja ili početkom kolovoza, ako se tijekom srpnja ulovi tjedno četiri ili više odraslih oblika po jednoj žutoj ploči.

Odrasli oblik američkog cvrčka na žutoj ljepljivoj ploči

Tablica 1. Insekticidi registrirani u RH za suzbijanje američkog cvrčka u vinogradima

Kemijska skupina Aktivna tvar Pripravak Primjena  u vegetacijskoj sezoni Karenca
Sintetski piretroidi

(NE U CVATNJI!)

Deltametrin Decis 2,5 EC 1 21 dan
Esfenvalerat Sumialfa SL 1 21 dan
Cipermetrin Cythrin max 1 21 dan
Sintetski piretroidi i organo fosfati Cipermetrin+ klorpirifos etil Nurelle D EC 1 21 dan
Chromorel-D 1 21 dan
Oksadiazini Indoksakarb Avaunt EC 3 10 dana
Organo-fosfati Klorpirifos- metil Reldan 22 EC 2 21 dan

Ekološki insekticidi registrirani za suzbijanje američkog cvrčka: ABANTO, KRISANT EC i PIRETRO NATURA. Ne smije se koristiti u cvatnji.

Budući da je bolest zlatne žutice vinove loze proširena u epidemijskim razmjerima osim praćenja vektora žutim ljepljivim pločama i suzbijanja, obavezno je provođenje fitosanitarnih mjera koje podrazumijevaju krčenje i uništavanje zaraženih trsova u nekim slučajevima čak i čitavih vinograda. Vlasnici vinograda ili rasadnika vinove loze obvezni su tijekom vegetacije provoditi redovite vizualne preglede. Navedene mjere potrebno je provoditi u određenim područjima (demarkiranim područjima) koja obuhvaćaju zaraženo područje širine 1 km oko mjesta na kojem je utvrđena prisutnost zlatne žutice (zaraženog trsa)   i sigurnosno područje koje okružuje zaraženo područje u širini od 5 km računajući od granice zaraženog područja.

Petra Pozder  mag. ing. fitomedicine
Petra.Pozder@mps.hr

 

Povrćarstvo, Savjet

Vađenje i skladištenje mrkve

Mrkva se vadi kad se korijen potpuno razvije,  dosegne oblik i veličinu karakterističnu za pojedini hibrid. Može se  vaditi i koristiti prije pune tehnološke zrelosti za prodaju mlade mrkve u vezicama ili za prodaju mlade mrkve u svježem stanju bez lišća. Kod vađenja mrkve, naročito ako je cilj duže skladištenje važno je da se vađenje obavi u fazi tehnološke zrelosti jer je ona jako značajna za samu duljinu čuvanja. Ukoliko se mrkva ne izvadi u fazi tehnološke zrelosti , moguća je retrovegetacija na račun rezervnih  tvari iz korijena, a samim time se umanjuje nutritivna vrijednost, prinos, ali i sposobnost dužeg čuvanja iste.

Način vađenja mrkve ovisi o raspoloživoj mehanizaciji. Na manjim površinama koriste se prilagođene vadilice za krumpir ili posebni konstruirani podrivači koje podrivaju tlo ispod zadebljalog korijena, mrkva se čupa i sakuplja ručno.

Vađenje mrkve podrivačem i ručno sakupljanje (foto : Ljubomir Peričić)

Na većim površinama vađenje mrkve se obavlja kombajnom za mrkvu, a može biti jednofazno ili dvofazno. Kod jednofaznog vađenja mrkve radni organi dižu korijen zajedno s zemljom, čupači rade na principu beskonačnih traka, hvataju lišće i čupaju korijen. Lišće s korijena se reže, a korijen s transportnim sistemom odlaže u boks palete drvene ili plastične. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje od proljeća sve do pojave prvih jesenskih mrazeva dok lisna masa ( cima ) ne strada.  Za normalno odvijanje jednofaznog vađenja lisna masa ( cima ) mora biti zdrava i čvrsta ( slika 2. i 3. ), ukoliko nije taj preduvjet ostvaren dolazi do velikih gubitaka tijekom samog vađenja .

Jednofazno vađenje mrkve na Vranskom polju ( foto: Ljubomir Peričić )

Kod dvofaznog vađenja lisna masa ( cima ) se ukloni ili tarupira , te se vadilicom izvadi korijen . Ovaj način se prakticira za vrijeme suhog vremena i umjerene  prosušenosti tla kako bi korijen ostao što čišći. Npr. na Vranskom polju se prakticira za vađenje u jesensko – zimskom periodu.


Dvofazno vađenje mrkve na Vranskom polju( foto : Ljubomir Peričić )

Nakon vađenja mrkva se u boks paletama otprema u hladnjače gdje se skladišti pri temperaturi od 1ºC i pri relativnoj vlažnosti zraka od 97% ( slika 6. ).

Skladištenje mrkve (foto : Ljubomir Peričić)

                            Ljubomir Peričić,dipl.ing.agr.
stručni savjetnik hortikulture

Savjet, Vinogradarstvo

Crtica o zapercima vinove loze

Vrlo često vinogradari ne poznaju dovoljno važnost zaperaka na vinovoj lozi. Štoviše, mnogi čak drže kako oni nisu ni važni ni potrebni…..

A, što je zapravo zaperak na vinovoj lozi (ili čak i zaperak generalno)? Mi ljudi, kada nažalost izgubimo dio tijela (prst, ruku, nogu…) izgubljeni dio ne možemo nadoknaditi nekim novim rastom. Biljka može. Zaperak je osiguravajući (rezervni) potencijal novoga rasta iz pazuška  lista, koji pod određenim uvjetima „potjera“.

Ukupan broj, intenzitet tjeranja kao i zelena masa zaperaka, potjeralih u vegetaciji, ovise o opterećenju trsa, vrsti podloge, stanju opskrbljenosti tla hranjivima, do neke mjere i o sorti te o klimatskim prilikama.

Uvjeti pod kojima biljka (u ovom slučaju vinova loza) potjera novi rast mladice iz zaperka su mnogi:

  • kada uslijed jakog vjetra glavna mladica bude prebijena, tada ulogu vršnog pupa preuzima najviši po položaju zaperak te svojim rastom zamjenjuje prebijenu mladicu,
  • kada jaka tuča prebije glavnu mladicu, opet ju zaperak zamjenjuje i nadomješta izgubljenu dužinu,
  • kada se, radi starosti glavnih listova, a za donje listove to je već sredinom srpnja, smanjuje produktivnost fotosintezom stvorenih šećera, tada biljka forsira „novi rast“ kroz zaperke, kako bi nadoknadila dio izgubljenih šećera te onemogućila da sunce bespotrebno rasipa svoju toplinu i svjetlost bez dovoljno efektivnog stvaranja asimilata,
  • kada se, radi izuzetno jakog sunčeva zračenja mogu pojaviti ožegotine na listovima, v. loza (kao rezervni pogon) aktivira rast zaperaka,
  • kada vinogradar, hotimice ili nehotično, skine previše listova, a koji su potrebni za sintezu asimilata, v. loza ponovo reagira tjerajući zaperke u novi rast,
  • kada je slaba pokrivenost lisnom masom, te se radi toga ne stvara dovoljno velika putujuća sjena, potrebna za vremenski djelomično pokrivanje grozdova, v. loza potjera dodatni „štit“, u namjeri da zaštiti grozdove od jake insolacije te mogućih opržotina i ožegotina,
  • kada vinogradarski stroj (najčešće nehotično) otkine dio listova, v. loza gubitak nadoknađuje rastom zaperaka,
  • kada vinogradar, pinciranjem vršnog rasta na terminalnom dijelu glavnih mladica, izvrši oštar rez (ručno ili strojno), biljka (v. loza) ponovo reagira nadoknađujući gubitak,
  • kada olujni vjetar podere ili otkine dio lisne mase na mladicama, vinova loza gubitak nadoknadi novim rastom zaperaka,
  • kada vinogradar, u svojoj nesmotrenosti, ili pri kvaru atomizera, nehotice značajnije oprska lišće, u ovom slučaju višestruko većom dozom, dolazi do nekroze tkiva glavnih listova, te je ponovni rast zaperaka zapravo spasonosan.

Iz priloženih primjera je vidljivo kako je zapravo rast zaperaka mjera kojom biljka (v. loza) ispravlja sve za nju pogubne čimbenike; od prirodnih nepogoda, do onih uzrokovanih ljudskom pogreškom.

Štoviše, uvriježeno je mišljenje među mnogim vinogradarima kako su zaperci potpuno štetni i nepotrebni te ih u cijelosti uklanjaju. Uklanjanje (otkidanje, trganje ili rezanje) zaperaka u praksi kontinentalnog vinogradarenja je vrlo raširena pojava. Pri tome se često ne vodi računa o vremenu, namjeni kao ni o vrsti izvođenja ove tehničke operacije. No, svako zadiranje u živo tkivo ima za posljedicu napad patogena (važna op.a.) te bismo se morali obuzdavati od nestručnog uklanjanja zaperaka.

Zaperci se uklanjaju najčešće:

  • prekasno
  • neadekvatno
  • bez alata (ili s tupim alatom)
  • ili ne-dezinficiranim alatom (zapravo s ne-dezinficiranim sječivom alata)
  • prstima (zapravo noktima pod kojima je izvor zaraze)

Stoga najtoplije preporučujemo uklanjanje samo bočnih zaperaka; ne i terminalnog zaperka koji nadoknađuje (iz bilo kojeg navedenog razloga) stradalu glavnu mladicu. Uklanjanje zaperaka preporučujemo oštrim sječivom alata (ručnog ili strojnog) kojega svakako prije rada, a ponekad i tijekom rada, valja dezinficirati. Prekasno uklanjanje zaperaka, posebice kada se zaperak „trga“ povlačenjem prema dolje, može doći do povlačenja floemskog tkiva biljke, te time i oštećenja mladoga pupa (koji nam treba za dogodinu) kao i lakšeg smrzavanja zimi na mjestu mehaničkog oštećenja tkiva u blizini pupa.

Kako bi se grožđu osigurali najbolji uvjeti (a to su: dobra osunčanost, pravovremeno prekrivanje putujućom sjenom, dobra prozračnost unutar trsa, dovoljna produkcija šećera) ovim putem preporučujemo vinogradarima (hobistima, amaterima i profesionalcima) da bočne zaperke uklanjaju na način da:

  • to izvrše u optimalno vrijeme (to znači u vrijeme kada zaperak formira treći list, ne prije, kao niti puno kasnije. Tada se zaperak skrati na ukupno dva lista.
  • uklanjanje ne izvode rukom i prstima nego vrlo oštrim i dezinficiranim škarama ili nožem. Ukoliko to izvode strojno, obavezno je imati oštra sječiva na rotirajućim, dijelovima stroja.

Koje su dobrobiti (benefiti) ostavljanja baš ta 2 lista na bočnim zapercima?:

  1. Povećanje razine ukupnih šećera u grožđu,
  2. Ranija berba grožđa,
  3. Zaštita od sunčevih ožegotina na grozdovima (a osobito sa zapadne strane),
  4. Budući da, srezani na dva lista, zaperkovi listovi traže svoj položaj unutar prostora već formiranih glavnih listova, oni pokrivaju čitavu površinu (oplošje) s obje strane svakog reda v. loze, te time štite grožđe od mogućeg naleta tuče – baš poput crijepa na krovu,
  5. Povećana je količina stvorenih asimilata (jer je sa zapercima ukupno veća asimilaciona površina), te asimilati koji se stvaraju i nakon berbe grožđa, omogućuje ranije dozrijevanje mladica i njenu pretvorbu u zrelu rozgvu. Time se omogućuje biljkama lakše podnošenje ekstremno niskih zimskih temperatura.

Zaključno: zaperci su definitivno potrebni i korisni za vinovu lozu, a pravim odnosom prema

                    njima vinogradar može imati višestruke koristi.

 Tomislav Božičević, dipl. ing. agr.

 

 

 

 

 

Savjet, Voćarstvo i maslinarstvo

Razvoj ploda jabuke i potrebe za hranjivima

Svaki voćni plod prolazi kroz TRI osnovne faze razvoja, pa isto tako i plod jabuke.

Prva faza neposredno nakon cvatnje je ubrzana dioba stanica ploda. U toj fazi formira se konačan broj stanica u plodu.

Druga faza je rast staničnih stjenki ploda. U toj fazi formira se buduća veličina stanica.

Treća faza je izduživanje staničnih stjenki uz ulazak vode u kojoj plod doseže završnu veličinu.

Razvoj ploda započinje od plodnice sa sjemenim zamecima

Na konačnu veličinu ploda jabuke ima utjecaj mnogo čimbenika. Neki od njih su :

  1. Genetska informacija iz sjemenke
  2. Broj oplođenih sjemenki i produkcija auksina
  3. Temperature u cvatnji i nakon cvatnje (niske temperature slabi razvoj diobe stanica)
  4. Broj stanica u plodu nakon faze diobe stanica
  5. Rast staničnih stjenki
  6. Ishrana plodova
  7. Broj listova po plodu
  8. Količina oborina u fazi zriobe
  9. Starost rodnog drveta
  10. Genetska informacija iz sjemenke

Svaka sorta ima u sjemenki genetska obilježja sorte. Ukoliko se u plodu nalazi dovoljan broj oplođenih sjemenih zametaka, sjemenki, to će i auksinska (hormoni rasta) informacija u načinu i veličini razvoja ploda biti jača i izraženija. Isto tako važnu ulogu imaju i giberelini i citokinini. Stoga je od velike važnosti prisutnost pčela i što veći broj oplođenih sjemenih zametaka u plodnici. Kako se u plodnici nalazi 5 sjemenih zametaka, potrebno je da se polenom oplodi svih 5 sjemenih zametaka.

  1. Broj oplođenih sjemenki i produkcija auksina

Plodovi sa vrlo malim brojem oplođenih sjemenki najčešće opadaju (lipanjsko opadanje)

Ukoliko je dio sjemenki defektan, informacija iz njih može ići u smjeru deformacije plodova kao što je prikazano niže na slici.

Plod jabuke sa dijelom neoplođenih sjemenki.

  1. Temperature u cvatnji i nakon cvatnje

Ukoliko za vrijeme cvatnje i nakon cvatnje dođe do niskih temperatura za kojih je oslabljena dioba i umnažanje stanica može doći do smanjenje broja stanica u budućem plodu. U tom slučaju pomoći možemo prskanjem aminokiselina koje mogu pomoći aktivaciji i bržem umnažanju i diobi stanica. Isto tako potrebno je voditi računa o optimalnoj ishranjenosti mladih plodova svim makro i mikro elementima.

  1. Broj stanica u plodu nakon faze diobe stanica

Neposredno nakon cvatnje i oplodnje kreće faza umnažanja stanica ploda. Ona traje relativno kratko, oko mjesec dana nakon završetaka cvatnje. U toj se fazi pod utjecajem hormona i auksina dijele stanice plodnice i formira se određen broj stanica u budućem plodu. Što je u toj fazi nastalo više stanica, to će plod kasnije biti krupniji i čvršći za skladištenje. Dioba stanica kao što je malo prije napomenuto ovisi o temperaturama, stanju ishranjenosti velikom većinom mikro i makroelementa, te koncentracijom hormona rasta i aminokiselina.

Prorjeđivanje ima najveći utjecaj na krupnoću utjecaj u fazi diobe stanica. Rano prorjeđivanje doprinosi boljoj ishranjenosti ostatku plodova na stablu kod kojih se uslijed bolje ishranjenosti pojačava dioba stanica. Nakon faze završetka diobe stanica konačna veličina ploda je „zapisana“. Drugim riječima, konačna veličina ploda u najvećoj mjeri zapisana je već kada mladi plodići imaju promjer oko 10-20 mm.

Biostimulatori, uz gnojiva, predstavljaju važan dio u modernoj tehnologiji uzgoja jabuke. Redovnom primjenom povećava se otpornost jabuke na nepovoljne agroekološke uvjete (niska temperatura, visoka temperatura, suša i dr.), bolje usvajanje hranjiva te veći prinos i bolja kvaliteta plodova jabuke. Za hladnog vremena ili obilne rodnosti prskanje aminokiselinama može poboljšati aktivnost stanica na diobu i umnažanje. Na tržištu postoji nekoliko grupa bio stimulatora, ali se u modernoj proizvodnji jabuke najčešće koriste bio stimulatori na bazi aminokiselina,( Drin, Amalgerol, Polyfeed, Delfan Plus ili na bazi ekstratka morskih algi (najčešće Ascophyllum nodosum), poput preparata Phylgreen. Za primjenu kroz sustave fertirigacije koriste se bio stimulatori na bazi huminskih kiselina, kao što je preparat Humistar.

  1. Rast staničnih stjenki

Faza rasta staničnih stjenki počinje nakon faze diobe stanica. U toj fazi naročito su potrebni kalcij i kalij. Kalcij je sastani dio stanične stjenke, odnosno membrane. Budući da stanica tkiva ploda jabuke može normalo narasti samo do određene veličine, ne samo da je bitan broj stanica za konačnu veličinu ploda već je isto tako bitna i najveća moguća veličina i čvrstoća pojedine stanice ploda.

Nedostatak kalcija nepovoljno utječe na rast i diobu stanica, kao i na njihovo očvršćivanje.

Konačna veličina ploda ovisi o diobi stanica i rastu stanica do maksimalne veličine.

  1. Ishrana plodova

            Da bi plodovi mogli normalno prolaziti kroz sve faze, potrebno je da u svakoj fazi razvoja ploda bude optimalna ishrana upravo onim elementom koji je u toj  fazi neophodan.  U fazi razmnožavanja stanica to su gotovo svi makro i mikro elementi koji u tom trenutku moraju biti dostupni, pa je ponekad poželjno dodati ih folijarnom prihranom. U fazi izduživanja stanica i rasta stjenki, raste potreba za kalijem, kalcijem, magnezijem.

  1. Broj listova po plodu

            Kao što je to važeće na svim kulturama koje donose plodove, konačni efekt najčešće rezultira sa količinom ili površinom zdrave lisne površine u odnosu na broj plodova, bobica i sl. Što je veća zdrava lisna površina to je veće stvaranje i nakupljanje ugljikohidrata u plodovima. Stanje ishranjenosti ne ovisi samo o količini i pristupačnosti hranjivih elemenata već i o količini ugljikohidrata koje listovi proizvode fotosintezom.

Veličina ploda sorte Zlatni delišes u odnosu na broj listova ili zdravu lisnu površinu po plodu.

  1. Količina oborina u fazi zriobe

Količina oborina može i pozitivno i negativno utjecati na konačnu veličinu plodova jabuke. Ukoliko je količina oborina pravilno raspoređena u tijeku vegetacijske godine sve će biti u redu. No ukoliko nakon sušnog ljeta i umanjenog broja stanica u plodovima dođe kišna jesen, mali broj stanica ploda ne može primati ogromne količine vode te dolazi do pucanja stanica, posmeđivanja i staklavosti, a u rijetkim slučajevima i do pucanja čitavih plodova jabuka na stablu.

  1. Starost rodnog drveta

Poznato je da je garancija velikog udjela prve klase jabuke i krupnih plodova prvenstveno obnova rodnog drveta i mlade rodne grane. Staro pršljenasto drvo sa mnogobrojnim ožiljcima od proteklih uroda nema zadovoljavajuću „protočnost“ ishrane od korijena ili listova do ploda jabuke. Stoga se na starom rodnom drvetu najčešće javlja jabuka druge klase.

Adrian Horvat, dipl. ing.

 

Akvakultura, Ribarstvo, Savjet

Akvakultura na OPG-u

Sukladno Zakonu o akvakulturi („Narodne novine“, br. 130/17) i Pravilniku o odobrenju za obavljanje djelatnosti akvakulture na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (Narodne novine, br. 15/2019) djelatnost akvakulture mogu obavljati obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) kao dopunsku djelatnost.

Sukladno članku 12. Zakona o akvakulturi, OPG-u će se odobriti obavljanje djelatnosti akvakulture izdavanjem odobrenja za obavljanje djelatnosti akvakulture.

Odobrenje za obavljanje djelatnosti akvakulture izdaje Ministarstvo poljoprivrede temeljem zahtjeva OPG-a koji je nositelj ugovora o ostvarivanju prava na korištenje kopnenih voda za potrebe obavljanja djelatnosti akvakulture.

Temeljem Pravilnika o uvjetima i postupku za stjecanje prava na korištenje kopnenih voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture (Narodne novine, br. 8/2019) podnosi se zahtjev za stjecanje prava na korištenje kopnenih voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture.

Zahtjev sadrži sljedeće:

– podatke o podnositelju zahtjeva (ime i prezime ili naziv, te adresu odnosno sjedište, OIB/MB),

– dokaz o vlasništvu ili posjedu ribnjaka, odnosno drugog uzgajališta vodenih organizama (z.k. izvadak ili posjedovni list ili ugovor o zakupu/najmu ili slično),

– registraciju akvakulture odnosno izvadak iz upisnika poljoprivrednika,

– rok na koji se traži stjecanje prava na korištenje kopnenih voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture koji ne može biti dulji od 25 godina,

– podatke o mjestu planiranog korištenja i zahvaćanja i ispuštanja voda: županija, općina/grad, katastarska općina, katastarska čestica, koordinata mjesta zahvaćanja i ispuštanje vode HTRS96/TM ili drugu oznaku koja omogućava da se mjesto korištenja i/ili zahvaćanja i ispuštanja vode nedvojbeno utvrdi,

– akt o usklađenosti zahvata putem kojeg se ostvaruje korištenje kopnenih voda s prostorno-planskom dokumentacijom (lokacijska dozvola ili akt nadležnog tijela prema posebnom propisu o gradnji na temelju kojeg se može pristupiti gradnji, ili uporabna dozvola ili vodopravni uvjeti i vodopravna potvrda ili zapisnik s tehničkog pregleda predstavnika nadležnog za poslove vodnoga gospodarstva i slično),

– ukupnu površinu (m2) i proizvodnu površinu (m2) ribnjaka ili drugog uzgajališta vodenih organizama te ukupnu zapreminu (m3), zapreminu (m3) u kojima će se vršiti uzgoj, potrebnu količinu vode bilanciranu po mjesecima za ne kalendarsku (uzgojni ciklus) godinu i podatak o prosječnoj zapunjenosti ribnjaka ili drugog uzgajališta za posljednje tri godine na kojima je uspostavljena proizvodnja

Zahtjev se podnosi na adresu:

Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Sektor za poljoprivredno zemljište, Ul. grada Vukovara 78, 10000 Zagreb.

Sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja za akvakulturu propisan je Pravilnikom o odobrenju za obavljanje djelatnosti akvakulture na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (Narodne novine, br. 15/2019).

Fizička osoba koja je sukladno posebnom propisu nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva podnosi zahtjev Ministarstvu poljoprivrede.

Zahtjev će se smatrati potpunim ako sadrži sljedeću priloženu dokumentaciju i podatke:

– podatke o podnositelju zahtjeva (naziv OPG-a, ime i prezime nositelja OPG-a, jedinstveni matični identifikacijski broj poljoprivrednika (MIBPG), OIB nositelja OPG-a, sjedište OPG-a, kontakt podatke),

– izvod iz Upisnika OPG-a ne stariji od 30 dana,

– opis područja na kojem se namjerava obavljati djelatnost akvakulture (naziv lokacije/područja i/ili adresa i/ili katastarska čestica),

– presliku odgovarajućeg akta kojim se ostvaruje pravo korištenja kopnenih voda za potrebe obavljanja djelatnosti akvakulture sukladno posebnom propisu o vodama, odnosno posebnom propisu o poljoprivrednom zemljištu,

– presliku odgovarajućeg akta kojim se dokazuje da obavljanje djelatnosti akvakulture nije u suprotnosti s namjenom prostora, sukladno posebnim propisima o prostornom uređenju,

– hrvatski i znanstveni naziv vodenih organizama koji će se uzgajati.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti akvakulture

Zahtjev za upis promjene podataka u odobrenju za obavljanje djelatnosti akvakulture

Zahtjev se podnosi na adresu Ministarstvo poljoprivrede, Uprava ribarstva, Služba za akvakulturu, Ivana Mažuranića 30, 23000 Zadar.

Više na poveznici:   https://ribarstvo.mps.hr/default.aspx?id=5087

dr.sc. Boris Župan
Viši stručni savjetnik za ribarstvo

Ratarstvo, Savjet

Osvrt na stanje oraničnih usjeva u posljednjoj dekadi svibnja

Posljedice obilnih oborina, velikog broja kišnih dana, jakog vjetra i hladnoće koja je zahvatila veći dio Hrvatske sredinom mjeseca svibnja mogu se uočiti na oraničnim vrstama, naročito u usjevima termofilnih ratarskih vrsta. Još uvijek nisu zasijane sve planirane površine, a na nekim oraničnim površinama suvišak vode odgađa sjetvu do daljnjega. Ukoliko je od sjetve protekao dulji period, a nicanje nije nastupilo, potrebno je provjeriti nije li sjeme propalo u tlu.

Rast i razvoj biljaka ovisi o vanjskim čimbenicima: temperaturi, vlazi, svjetlosti, tlu. Svaka biljna vrsta za svoj rast i razvoj ima potrebe za određenom količinom topline. Temperaturni prag za jare ratarske vrste (kukuruz, soja) je + 10 °C. Minimalno potrebna temperatura za rast kukuruza je 10-12°C, ali pravog rasta nema ako temperatura zraka ne prelazi 13°C. Najpovoljnije srednje dnevne temperature za rani porast kukuruza su između 18 i 20 oC. Niska temperatura i oborine poremetile su i razvoj korijena kukuruza koji u fazi razvoja 3-4 lista započinje formirati pravi korijenov sustav. U ranom porastu kukuruza važno je eliminirati korove. No, i suzbijanje korova je otežano, radi suvišne vlage tla, ali i loše kondicije kukuruza.

Stanje usjeva kukuruza ovisi i o roku sjetve. Mlade biljke kukuruza bile su svijetlo zelene, pa čak i žute boje. Takav izgled posljedica je nepovoljnih uvjeta:

  • temperature zraka ispod 10 oC,
  • jak vjetar i
  • mali broj sunčanih sati.

Već sada, nakon svega par toplijih dana, biljke kukuruza su „zazelenjele“.

Ovisno o datumu sjetve i načinu pripreme tla za sjetvu na nekim parcelama bit će potrebno razbiti pokoricu.

Provođenje pravodobne kultivacije i prihrane „pomoći“ će okopavinskim vrstama.

Obilne oborine, vjetar i niske temperature u usjevima ozimih žitarica (naročito pšenoraži, ali i pšenice) pogodovale su razvoju hrđe na listovima. Nakon naleta vjetra polegli su usjevi žitarice koji su obilno pognojeni dušičnim gnojivima u prvoj prihrani ili oni usjevi u kojima se kasnilo prilikom primjene regulatora rasta i razvoja.

Polegli su i neki usjevi uljane repice. Na dijelu površina uzrok polijeganja su jaki udari vjetra, a kod nekih usjeva uzrok polijeganja je oštećenje stabljika uljane repice ličinkama štetnika. Primijećeno je i odumiranje kumuški u nekim usjevima uljane repice koje je posljedica niskih temperatura u vrijeme cvatnje.

mr. sc. Tatjana Međimurec